[Lyric] Okovi vječnosti (Stribog)

Na rubu svijeta
U vječnim okovima leda
Nemilosrdna majka svoju djecu sada u smrt šalje

U dubine hladnih prostanstava njenih
Djeca Zemlje sada kroče
Kroz gustu maglu i vjetrove hladne
Što lica sjeku oštricom hladnoće

Nad tijelima mrtvim,Ona sada bdije
Oplakujuć' sudbu djela svoga
Znajuć’ da drugog puta nema
Na putovanje bez povratka sada ih sprema

Bijes njen na pomolu je:

Vatrene joj vode izviru iz srca
Ostavljajuć' iza sebe
Sablasnu sliku smaknuća
Kamene statue kao uspomene
Mora okrutna sada uzimaju sve
Pod svoje plavo okrilje
Prekrivajuć' sve čovjеkove tragove
Konačnim pohodom na meso Zеmlje

Urlikom boli Ona sada plače
Ruseći sve što teret joj je bilo
Dugo zatomljen bijes
Svoj danak sada je uzeo

Tišina ponovo vladat će
Kroz brojne vjekove
Sav život nestat će
Te jednom nanovo roditi se
Od majke ove
Koju djeca izdaše