[Lyric] Zazvoni zvono (Miladin Sobic)

Sjedim u parku, pored naše škole
Stara klupa, u istom cvijeću
Ovdje smo nekad, između zvona
Sjedjeli ja, i ona

Naša je priča, započela tiho
Nježne su bile prve njene riječi
Ovoj smo klupi, između zvona
Žurili ja, i ona

Zazvoni zvono, u njenoj duši
Zazvoni jače, da se sjeti svega
Sjećanje nek je, donese meni
Iako sada voli samo njega

Zazvoni zvono, u njenoj duši
Zazvoni jače, da se sjeti svega
Sjećanje nek je, donеse meni
Iako sada voli njega

Zazvoni, zvono, u njеnoj dusi
Zazvoni jace, da se sjetis svega
Sjecanje nek je, donese meni
Iako sada voli njega
Naša je priča, započela tiho
Nježne su bile prve njene riječi
Ovoj smo klupi, između zvona
Žurili ja, i ona

Zazvoni zvono, u njenoj duši
Zazvoni jače, da se sjeti svega
Sjećanje nek je, donese meni
Iako sada voli samo njega

Zazvoni zvono, u njenoj duši
Zazvoni jače, da se sjeti svega
Sjećanje nek je, donese meni
Iako sada voli njega